Koliko traje psihoterapija i koliko seansi je potrebno?
Ukratko
Kratak odgovor je: ne postoji jedan tačan broj. Trajanje psihoterapije zavisi od toga sa čime dolazite, koliko dugo problem traje, koliko duboko želite da radite i šta za vas znači promena. Kod konkretnih i jasno omeđenih tema pomak se ponekad može osetiti kroz nekoliko do desetak seansi. Kada su u pitanju obrasci koji se ponavljaju godinama, u odnosima, na poslu ili u odnosu prema sebi, rad obično traje nekoliko meseci ili duže. Tempo i okvir rada dogovaraju se na prvoj seansi i redovno se preispituju, a terapiju možete prekinuti kad god želite.
Ovo je jedno od najčešćih pitanja pre početka terapije, i sasvim je razumljivo. Ljudi žele da znaju na šta se obavezuju, koliko će to trajati i koliko će ih koštati.
Zašto ne postoji jedan tačan broj?
Iskren odgovor je: zavisi. Psihoterapija nije isti proces za osobu koja dolazi zbog jedne konkretne situacije i za osobu koja želi da razume obrazac koji joj se ponavlja veći deo života. To su različite vrste rada.
Kraći terapijski rad nije nužno „lakši", kao što ni duži rad ne znači da terapija „ne ide". Razlika je najčešće u cilju. Nekada je cilj da se osoba stabilizuje, donese odluku ili prebrodi težak period. Nekada je cilj dublje razumevanje i promena načina na koji osoba doživljava sebe, druge i odnose.
Zato ozbiljan psihoterapeut ne može u prvom mejlu da kaže: „Treba vam tačno deset seansi." Ono što možete da očekujete jeste da se na prvoj seansi zajedno napravi realna procena i početni okvir rada.
Šta utiče na trajanje psihoterapije?
Na dužinu terapijskog rada utiče više faktora. Važno je sa čime dolazite: jedna jasna tema, kao što je priprema za važnu životnu odluku, obično traži kraći rad nego splet povezanih obrazaca. Važno je i koliko dugo problem traje. Nešto što se pojavilo skoro često se pomera brže od nečega što osoba nosi još od detinjstva.
Trajanje zavisi i od toga šta želite da postignete. Prebroditi težak period je jedan cilj. Razumeti zašto se isti obrazac stalno ponavlja i postepeno ga menjati je drugi.
Redovnost dolazaka takođe ima veliki značaj. Kontinuitet, posebno na početku, često ubrzava rad, dok velike pauze između seansi mogu da troše vreme na vraćanje na ono što se već otvorilo.
Na kraju, važan je i vaš lični tempo. Nekome prija brži, konkretniji rad, a nekome sporiji i oprezniji pristup. Oba tempa su u redu.
Okvirno: kratkoročni, srednjoročni i dugoročni rad
Iako je svaki terapijski proces drugačiji, korisno je imati grubu mapu.
Kratkoročni rad ima smisla kada je tema konkretna i jasno omeđena: priprema za važnu odluku, prolazak kroz jedan težak događaj, razumevanje određene situacije ili učenje nekoliko praktičnih tehnika. U takvim slučajevima pomak se ponekad može osetiti kroz nekoliko do desetak seansi.
Srednjoročni rad je češći kada osoba želi da radi na obrascu koji se ponavlja, na primer u partnerskim odnosima, na poslu, u komunikaciji, samopouzdanju ili postavljanju granica. Ovaj rad se najčešće meri mesecima.
Dugoročni rad obično je potreban kada osoba želi dublju promenu u načinu na koji vidi sebe, druge i svet, posebno ako obrasci potiču iz ranih iskustava. Takav rad traje duže i odvija se u fazama.
Ne morate unapred znati u koju grupu spadate. To se obično razjasni kroz prve seanse, kada bolje razumemo vašu temu, ciljeve i tempo koji vam odgovara.
Kako se dogovara dužina terapije?
Radim u modalitetu Transakcione analize, gde terapijski proces počinje jasnim dogovorom, odnosno „ugovorom". To znači da zajedno definišemo šta želite da se promeni, kako ćete znati da se promena dogodila i koji bi okvirni tempo rada imao smisla. To nije ugovor koji vas pravno ili moralno obavezuje. Više je orijentir koji nam pomaže da znamo kuda idemo.
Taj okvir se ne postavlja jednom zauvek. Povremeno zastanemo i pogledamo gde smo, šta se promenilo, šta još ima smisla i da li je potrebno prilagoditi pravac rada. Na taj način dužina psihoterapije nije nešto što vam se unapred „propiše", već nešto što ostaje otvoreno, jasno i zajednički praćeno.
Više o početku rada možete pročitati na stranici „Šta vas čeka na prvoj seansi".
Da li možete da prekinete terapiju kad god želite?
Da. Prva seansa je uvek bez obaveze nastavka i služi tome da se upoznamo, procenimo da li vam moj način rada odgovara i da li je terapija pravo mesto za vašu temu. I kasnije, psihoterapija nije proces iz kog „ne smete da izađete". Ako osetite da je vreme da stanete, to je tema za razgovor, ne razlog za izvinjavanje.
Kada je moguće, preporučujem da odluku o prekidu donesete na seansu, umesto da samo ne zakažete sledeći termin. Ne zato što morate da nastavite, već zato što i završetak terapije može biti važan deo procesa. Nekada se baš kroz završavanje vidi šta ste naučili o sebi, odnosima, granicama i načinu na koji odlazite iz važnih procesa.
Kako da znate da terapija ima smisla?
Napredak u psihoterapiji nije uvek dramatičan. Često je tih i postepen. Možda ćete primetiti da u situaciji koja vas je ranije potpuno preplavila sada imate trenutak izbora. Možda ćete lakše imenovati šta osećate, umesto da sve bude samo „teško". Možda se iste stvari i dalje dešavaju, ali vas manje izbacuju iz ravnoteže. Nekada je znak napretka i to što se između seansi setite nečega o čemu smo razgovarali i to vam zaista pomogne u konkretnoj situaciji.
Ako duže vreme ne primećujete nikakav pomak, to ne znači automatski da treba da odustanete. To je važna tema koju treba doneti na seansu. Ponekad je potrebno prilagoditi cilj, tempo ili način rada.
Kada je dovoljno nekoliko seansi, a kada je potrebno više?
Za neke teme kraći psihoterapijski rad može biti sasvim dovoljan. To je češće kada je problem konkretan, noviji i jasno povezan sa određenom situacijom. Za teme koje traju dugo, ponavljaju se u različitim odnosima ili značajno utiču na svakodnevni život, realnije je očekivati duži rad.
Važno je reći i da kod nekih stanja rad isključivo sa psihoterapeutom nije dovoljan. Kada su simptomi izraženi, kada osoba teško funkcioniše ili je potrebna procena da li bi uz terapiju bila korisna i farmakoterapija, važno je uključiti psihijatra. U takvim situacijama psihoterapija može biti važna podrška, ali nije zamena za medicinsku procenu. Ako tokom rada procenim da vam je potrebna takva podrška, otvoreno ću vam to reći.
Ako ste u akutnoj krizi, psihoterapija nije prvi kontakt – tada je važno potražiti kriznu pomoć.
A šta je sa cenom?
Pošto trajanje psihoterapije varira, varira i ukupan trošak. Zato je važno da cena bude jasna od početka. Cena pojedinačne seanse, trajanje i način plaćanja navedeni su na stranici „Cenovnik psihoterapije", bez skrivenih stavki.
Šta dalje?
Ako razmišljate o početku rada, individualna psihoterapija je prostor u kome zajedno postavljamo okvir: šta želite da se promeni, kojim tempom želite da radite i kako ćemo pratiti napredak. Ako vas zanima pristup u kom radim, više možete pročitati na stranici o Transakcionoj analizi. Odgovore na dodatna pitanja pre zakazivanja možete pronaći među čestim pitanjima.
Izvori i reference
- Howard, K. I., Kopta, S. M., Krause, M. S., & Orlinsky, D. E. (1986). The dose–effect relationship in psychotherapy. American Psychologist, 41(2), 159–164.
Citati su navedeni u svrhu informisanja. Pojedinačni ishodi rada zavise od mnogih faktora i razlikuju se od osobe do osobe.